LIPANJ 2026. Intervju Život posvećen obrazovanju i strojarstvu Gdje ste rođeni i kakva Vas sjećanja vežu uz djetinjstvo? Rođen sam 1959. godine u malom selu Šemovcima. Možda se to Vama čini jako davno, ali meni baš i ne. Uz djetinjstvo me veže mnogo lijepih uspomena, a još od najranijih dana pokazivao sam veliko zanimanje za strojarstvo i elektrotehniku. Već kao dječak volio sam istraživati kako strojevi i uređaji rade, bilo je samo pitanje hoću li se u budućnosti odlučiti za jedno ili drugo područje. Nakon završetka osnovne škole upisao sam srednju školu, gdje sam prve dvije godine pohađao opći program, a zatim završio obrazovanje za strojarskog tehničara. Nakon toga upisao sam fakultet te stekao zvanje diplomiranog inženjera strojarstva. Kakav ste bili učenik i koji Vam je predmet bio najdraži? Rekao bih da sam bio dobar učenik. Osnovnu školu završio sam s odličnim uspjehom, dok sam u srednjoj školi ostvario vrlo dobar i odličan uspjeh. Najdraži predmet u osnovnoj školi bila mi je Tehnička kultura. U srednjoj školi posebno su me zanimali stručni predmeti poput Elemenata strojeva, Tehničkog crtanja, Topline i Hidraulike. Upravo su ti predmeti dodatno učvrstili moju ljubav prema strojarstvu i usmjerili me prema budućem zanimanju. Od prvih interesa za tehniku do vođenja škole – priča o znanju, radu i predanosti. Sjećate li se neke anegdote iz svojih školskih dana koje se i danas rado prisjećate? Iskreno, ne mogu izdvojiti neku posebnu anegdotu. Bio sam miran i discipliniran učenik koji je poštovao svoje profesore. Na njih sam gledao kao na uzore, a upravo su me oni nadahnuli da i sam jednoga dana postanem nastavnik strojarskih predmeta. Drago mi je što sam kasnije imao priliku svoje znanje i iskustvo prenositi mladim generacijama. oBranko Cvetković i danas rado dolazi u školu svojim motorom. Jan Tominac (1.c) i Borna Modrić (1. c) 99
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=