RAZGOVOR Razgovarali: Jan Tominac i Borna Modrić Public Profile 1. Koliko dugo radite u školi? Radim od 2001. godine. 2. Sjećate li se svog prvog radnog dana u školi? Slabo. Prošlo je puno vremena. 3. Je li Vas netko inspirirao da postanete nastavnik? Nikakve duhovne ili idealističke stvari tu nemaju veze. Jednostavno, strojarska industrija je uništena i drugog posla nije bilo, pogotovo u Bjelovaru. Pitao sam ravnatelja za pomoć oko posla, pitao me imam li zamolbu. Natječaj je bio slučajno otvoren, ja sam to predao. Odgovora nije bilo pa sam došao vidjeti ima li što. Ispalo je ono: „Kako se vi zovete?“ – e, primljeni ste. 4. Što Vam je tijekom svih ovih godina rada bilo najljepše u radu s učenicima i koji su bili izazovi? Učenički izazovi su beskrajni, naročito s onim lošijim učenicima. Ne znam što bih posebno rekao. Kad radite, trudite se da to što radite ima smisla, da je povezano s realnošću i s onim što učenike kasnije čeka u životu i u praksi njihova zanimanja. To su prave stvari. Neki posebni izazovi u smislu da bih ja morao postizati ne znam što – toga nije bilo. Išli smo na natjecanja, jednom smo čak stigli i na državno, ali to nije bio izazov – dečki su bili dobri, uspješni. Idemo dalje, radi se i to je to. 6. Koje vrijednosti ste nastojali prenijeti svojim učenicima, osim znanja? Ne mogu dati neku klasifikaciju vrijednosti. Dok predajete, sama situacija, sama materija, ono o čemu pričate, vodi vas prema primjerima iz života. U mirovinu s bogatim iskustvom – razgovor s Tomislavom Kiršekom, nastavnikom strojarske skupine predmeta Više od dva desetljeća u učionici 7. Kako su se učenici i škola mijenjali kroz godine Vašeg rada? Svaka osoba je različita, svaka generacija je drugačija. Kad sam počeo, postojao je mobitel, ali na njemu se nisu mogle igrati igrice – bio je isključivo telefon. Onda su došle SMS poruke i tako, malo-pomalo, kako se tehnologija usavršavala. Danas imam učenike koji su mirni, čak se ni ne potuku. Stvarno ne znam je li bilo tučnjava u zadnje vrijeme. Svi su zalijepljeni, da ne kažem oženjeni, za mobitel. 8. Kako biste opisali suradnju s kolegama kroz godine? Jako dobar kolektiv. 9. Što će Vam najviše nedostajati nakon odlaska u mirovinu? Čujte, čovjek se i na odlasku u mirovinu, ali i u mirovini, mora angažirati oko nečega i biti aktivan. Tako da mi zapravo ništa neće nedostajati jer ću biti aktivan na nekim drugim područjima. Ostat će lijepa sjećanja – ova škola, ovi ljudi, Vaša profesorica i tajnica. Bilo je raznih učenika: neki su bili stvarno jako dobri, a neki baš zločesti. To je dio života. “Budi ono što jesi, bez straha – fer prema sebi i drugima” 10. Što biste poručili mladim nastavnicima koji tek započinju svoj put? „U se i u svoje kljuse.“ Neka budu ono što jesu i neka se manje boje državno propisanih planova i programa te raznih ideja koje se često nameću odozgo. Neka ih nije strah da prema učenicima i kolegama budu onakvi kakvi jesu – u principu, fer. 11. Kako zamišljate svoje dane u mirovini? Veoma aktivno. Gdje god treba nešto čupati, grabljati, nositi. Nadam se da ću, s obzirom na to da mi je mirovina prilično niska, imati mogućnosti izdržavati bodybuilding klub pa ću tamo malo „bildati“. 12. Postoji li poruka ili misao koju biste željeli ostaviti učenicima i kolegama? Čitajte misli velikih i malih ljudi, ali nemojte im previše vjerovati. Tomislav Kiršek, snimljeno 2007.godine Tomislav Kiršek, 2025.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=